„Posljednji dan života oca Gerontija Prodromita, 84-godišnjaka, ostao mi je živo u sjećanju:
Tog jutra prošao je pored kuhinje kako bi pomogao oprati povrće. Zatim, vidjevši u dvorištu traktor s prikolicom spreman za utovar pijeska, koji će se prevesti negdje drugdje na popravak, otišao je tamo, uzeo lopatu i bacio pijesak u prikolicu.
- Zašto, oče Gerontije, ne dopuštate mladiću da obavi ovaj težak posao?, upitao sam ga.
- Ostavite to, jer drugi oci imaju dovoljno posla...
Istog dana, pekar je ispekao kruh za bratstvo. Otac Gerontije otišao je tamo prosijati brašno. Nakon što je završio s tim poslom, pekar ga je upitao:
- Oče Gerontije, hoćete li doći nakon pola sata da mi pomognete peći?
Sada idem u svoju ćeliju, odgovorio je, i javite mi.
Nakon pola sata, pekar je otišao u svoju ćeliju:
- Oče Gerontije, možete li sada doći da mi pomognete?
Ali, budući da nije primio odgovor, otvorio je vrata, ušao unutra i... što je vidio! Otac Gerontije ležao je na krevetu s otvorenim Psaltirom pokraj sebe. Pekar je mislio da spava. Ponovno ga je pozvao imenom:
— Oče Gerontije, dođi i pomozi mi...
Međutim, ovaj put vatreni sljedbenik nije poslušao bratov poziv. Otišao je primiti nagradu poslušnosti od 50 godina monaškog života. Prešao je u vječnost, na radost Gospodina, kojemu je služio cijelog života s mnogo ljubavi, poniznosti i žara.
Δεν υπάρχουν σχόλια:
Δημοσίευση σχολίου